MUZEJ SAVREMENE UMJETNOSTI – godina 2075.
Zamislite da je godina 2075. i da ste vi mladi umjetnici koji izlažu u muzeju savremene umjetnosti. Vaš zadatak je da osmislite instalaciju koja tematizuje neku tabu temu iz određenog istorijskog razdoblja u Crnoj Gori:
Prva grupa – period dinastije Petrovića
Druga grupa – period socijalizma
Treća grupa – 2025 (današnjica, odnosno pola vijeka unazad u odnosu na zadatak)
Četvrta grupa – 2075 (budućnost, odnosno sadašnjost u odnosu na zadatak)
Komentar:
Prva grupa prikazala je seriju “živih slika”. Na slikama dominira vladar na tronu, okružen svitom ili narodom. Tematizuju se uloga žene u datom razdoblju, krvna osveta, borba za preživljavanje i glad. Figure su vrlo ekspresivne u tijelu i mimici. Iako smo svjesni da su ispred nas živa tijela, njihova statičnost čuva nešto od duha tradicionalnijeg slikarstva.
Druga grupa kreira hermetičan performans. Veoma znakovit, ali je sa tim znakovima teško uspostaviti jasnu komunikaciju, kao da je neka zavjesa ispred vas. U mraku smo, upaljena je samo jedna baterijska lampa u rukama stražara. Stražar povremeno odmaršira duž stola i vrati se na početnu poziciju. Na stolu je nekoliko tanjira sa voćem i slatkišima. Ljudi kleče nagnuti nad tim tanjirima i jedu. Publiku odjednom pozdravlja lijepi, nasmijani, visoki momak. Čestita nam u krug Novu godinu, pa Božić, pa Bajram…
Treća grupa igra dramsku situaciju. U polumraku smo. Dnevna soba, otac, majka, ćerka i brat koji istovremeno može biti i lampa. Ulazi momak i veselo se pozdravlja sa domaćinima. Kaže da je doveo muža-kupca za njihovu ćerku. Poziva ga unutra. On odmjeri buduću suprugu, djeluje zadovoljno. Plaća i odlazi. Sve se odvija uz minimum komunikacije. Nasmijan je samo provodadžija.
Četvrta grupa postavlja mučan performans. Kustos/vodič se ponaša kao upravnik logora. Oko njega stoje zatvorenici obmotani i prekriveni krep trakom – nekome su zapušena usta, nekome je prekriveno cijelo lice, neko je samo označen. Na tim trakama su zapisani brojevi. Kustos nam objašnjava kako se u budućnosti identitet sveo na taj broj, a pošto je pronađen lijek za smrtnost, svi žive beskonačno… To jest, žive dok im se ne ukloni broj. Demonstrira. Tijelo tupo pada. Pokazuje na momka koji pokušava da nešto kaže kroz slijepljena usta: Njegov zločin je prevelik da bi se o njemu pričalo. Kreće pobuna koja se završava neuspješno. Kustos prilazi posljednjoj žrtvi. Ona je nedorasla, moramo je eliminisati…